Lionel Messi nikada u svojoj karijeri nije bio ovako nemoćan. Bio je to kraj jednog velikog šampiona, za mnoge najvećeg koji je ikada igrao nogomet.

Suze su tekle, ali nekako neprirodno, kao da je prije toga narezao nekoliko glavica luka. Pogled je bio leden, a on, još uvijek gotovo dječačkog lica, gledao je prema navijačima koji su jedini dostojno predstavljali Argentinu na ovom Svjetskom prvenstvu. Kamera je dugo ostala na Lionelu Messiju – svjetskom prvaku iz 2022., osvajaču osam Zlatnih lopti i bezbroj trofeja s Barcelonom. Za mnoge je upravo on najveći nogometaš svih vremena. Nogometna inteligencija, tehnika i osjećaj za igru kakvi pripadaju samo odabranima. Čovjek nestvarnih brojki, baš kao i njegov najveći rival Cristiano Ronaldo. Ipak, ako moram odgovoriti na ono vječno pitanje “ili-ili”, moj izbor ostaje Diego Maradona.

POVEZANO

Španjolski novinar: Vinčić je bio najbolji igrač Argentine

FIFA World Cup

prije 51 min 0

FIFA World Cup

prije 51 min 0

Kad su drugi sumnjali, Hodoba je vidio prvaka: Proročanstvo o Španjolskoj koje se ostvarilo

FIFA World Cup

12:42 1

FIFA World Cup

12:42 1

Jedan turnir, pa makar ga Messi s gotovo 40 godina odigrao briljantno i vjerojatno bio najbolji igrač prvenstva da mu se na put nije ispriječila Španjolska, neće promijeniti moj pogled. Moj je izbor unaprijed na strani razbojnika i genija, a ne mirnog i tihog dečka iz Rosarija. Ali ono što se dogodilo 19. srpnja na stadionu MetLife u East Rutherfordu ostat će zapisano zauvijek.

Do osvajanja Svjetskog prvenstva 2022. kritičari su Messiju uvijek spočitavali isto. Mogao je osvojiti sve s Barcelonom, nizati Zlatne lopte i rušiti rekorde, ali bez svjetske titule nikada neće biti iznad Maradone. Bio je to sasvim legitiman argument. Maradonine igre na Svjetskom prvenstvu 1986. i danas predstavljaju jedno od najvećih individualnih izdanja u povijesti nogometa. Kao kapetan odveo je Argentinu do naslova svjetskog prvaka, praktički sam riješio Englesku i Belgiju te na svojim leđima nosio naciju opsjednutu nogometom.

Messijev reprezentativni put bio je mnogo teži. Izgubio je finale Svjetskog prvenstva 2014., finale Copa Américe 2007. protiv Brazila te dva uzastopna finala protiv Čilea 2015. i 2016. Upravo zato mnogi su Maradonu i dalje držali neprikosnovenim. Sve se promijenilo u Kataru 2022. Messi je osvojio naslov svjetskog prvaka i pritom odigrao jedan od najboljih turnira modernog nogometa. Zlatna lopta za najboljeg igrača prvenstva dodatno je učvrstila njegovu ostavštinu, a dvije Copa Américe, 2021. i 2024., potpuno su izbrisale argument da nije uspio s reprezentacijom.

Uz to, Messi je na vrhunskoj razini ostao gotovo dva desetljeća. Maradonin zenit trajao je od sredine osamdesetih do Svjetskog prvenstva 1990. U tom razdoblju osvojio je dva Scudetta s Napolijem, Kup Uefe i svjetski naslov s Argentinom. Bio je nezaustavljiv, ali ozljede, fizički pad i problemi izvan terena skratili su njegovu dominaciju.

Messi je, s druge strane, godinama ostajao jednako veličanstven. Više od desetljeća redovito je zabijao između 40 i 50 pogodaka po sezoni, dijelio asistencije i rušio rekorde. Guinnessov rekord od 91 gola u jednoj kalendarskoj godini možda je najbolji dokaz njegove nevjerojatne konstantnosti. Kada se u raspravu uključi dugovječnost, argumenti u korist Messija postaju gotovo nepobitni.

Dok će Maradonina priča s Napolijem zauvijek ostati jedna od najvećih u povijesti nogometa, Messijeva dominacija kroz više od dvadeset godina, u više natjecanja i s gotovo nevjerojatnim brojem trofeja, daje mu golemu prednost u gotovo svakoj objektivnoj usporedbi. I onda dolazimo do 19. srpnja 2026. Nikada nisam vidio Lionela Messija ovako nemoćnog. U prvom poluvremenu finala protiv Španjolske loptu je dodirnuo samo 12 puta. Tijekom svih 120 minuta teško se mogu sjetiti slabije Messijeve predstave, ali ni slabije Argentine. Za to je zaslužna savršeno posložena Španjolska. Momčad koja je odigrala praktički besprijekoran turnir, osvojila svoj drugi naslov svjetskog prvaka i ponovno najavila eru u kojoj će joj se svi diviti.

Messijeva nemoć bila je posljedica potpune dominacije Španjolaca, ali i činjenice da su ga suigrači ostavili potpuno samog. Iz Argentine su izvukli ono najgore. U jednom trenutku djelovali su poput prostačke bande koja je zaboravila osnovna pravila sportskog ponašanja. I ne mogu pritom izbjeći usporedbu s Fifom. Messi je tijekom karijere bio obožavan, a na prvenstvu u Kataru, dijelom i na ovom Mundijalu, često i guran do granica koje su mnogima postale negledljive.

Maradonu su, s druge strane, zbog “Božje ruke”, koju nikada nisam prihvatio kao legitimni put do pobjede, kažnjavali gdje god su stigli. Bio je buntovnik, imao je britak jezik i nije šutio. Osveta je, po mom mišljenju, stigla u finalu Svjetskog prvenstva 1990., kada je Njemačka do naslova došla nakon penala koji je, vjerujem, bio izmišljen.

I zato dolazim do zaključka. Gledao sam jednog i drugog. Messi je bio genij. Maradona je bio genij koji je mogao povesti cijelu bandu za sobom. Messi nikada nije imao tu vrstu karizme, onu sposobnost da sam promijeni psihologiju utakmice i povuče sve ostale kada ništa ne ide. Zbog toga će moj odgovor uvijek ostati isti.

Samo, Diego.

Nedavno je Niko Kranjčar birao najvećeg hrvatskog nogometaša po principu “ili-ili”, bez objašnjenja. Na kraju su ostala samo dva imena – Luka Modrić i Robert Prosinečki. Niko je izabrao Prosinečkog.

Zbog svega što sam napisao, prvi put ću na ovom mjestu dometnuti:

Stavovi izneseni u ovom komentaru osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije.